Ivan Kujundžić, svećenik, književnik, bibliograf i prevoditelj rođen je 2. lipnja 1912. godine u seljačkoj obitelji Grge Kujundžića i Pauline r. Stantić na salašu, na Verušiću kraj Subotice. Osnovnu školu je pohađao u Subotici, a gimnaziju u Zagrebu, Osijeku i Subotici, a završne razrede završio je u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji kod isusovaca u Travniku. Bogoslovski fakultet je završio u Zagrebu. Biskup Lajčo Budanović zaredio ga je za svećenika 1934. godine. Bio je vjeroučiteljem u osnovnim školama i radio je u uredu Bačke Duhovne oblasti. Kao vjeroučitelj u muškoj gimnaziji u Subotici radio je od 1936. do 1941., kada je mobiliziran kao vojni svećenik Potiske divizije te je povlačeći se s vojskom dospio u zarobljenički logor u Doboju. Iste se godine vratio u Suboticu, gdje je već bila mađarska vojska koja ga je osudila na kućni pritvor. U listopadu 1941. otišao je u Zagreb i tamo radio kao korektor u Društvu sv. Jeronima. U Suboticu se vraća za Božić 1943. Neko vrijeme bio je gost biskupa Lajče Budanovića, a onda kratko vrijeme kapelan u Jánoshalmi u Mađarskoj.
Nakon Drugoga svjetskog rata Kujundžić je radio kao vjeroučitelj u Državnoj muškoj gimnaziji i u Učiteljskoj školi u Subotici, ali je zbog sukoba s prosvjetnim inspektorom bio otpušten. Kraće je vrijeme bio kapelanom u crkvi sv. Terezije u Subotici, do 10. rujna 1947., kada je odveden u subotički istražni zatvor pod optužbom da je bio član grupe „čiji je cilj bio borba protiv narodnooslobodilačke borbe, protiv njenih osnovnih načela, a naročito protiv bratstva i jedinstva jugoslavenskih naroda i federativnog uređenja Jugoslavije". Svi su članovi spomenute grupe osuđeni na vremenske kazne, a Kujundžić je osuđen na „na kaznu lišenja slobode sa prinudnim radom u trajanju od 13 godina" računajući od dana hapšenja 10. rujna 1947., na gubitak građanskih prava u trajanju od 5 godina nakon izdržane kazne.
Iako se u sudskoj presudi ne spominje konfiskacija imovine, njegova je privatna knjižnica konfiscirana i prenesena u subotičku Gradsku biblioteku. Ivan Kujundžić je bio u zatvoru u Srijemskoj Mitrovici i u Nišu. Kazna mu je smanjena te se u Suboticu vraća 1954. godine kada odlazi na mjesto župnika župe sv. Roka, nakon smrti Blaška Rajića, po prijedlogu biskupa Lajče Budanovića.
Uz svoje svećeničke poslove, obavljao je odgovorne dužnosti u pojedinim upravnim i organizacijskim tijelima Subotičke biskupije za vrijeme uprave biskupa Lajče Budanovića i biskupa Matije Zvekanovića. Za svoj pregalački rad dobio je najviša crkvena odlikovanja. Ivan Kujundžić iznenada je umro 23. svibnja 1969. godine, a sahranjen je 24. svibnja u obiteljsku grobnicu na Kerskom groblju u Subotici.
Na kulturnom području Kujundžić je imao iznimno važnu ulogu. Aktivno je sudjelovao u radu Subotičke matice, od 1935. do početka rata 1941. godine. Njegov doprinos je bio u organiziranju tada veoma važne priredbe pod nazivom „Razgovor", koji se održavao svake godine početkom siječnja u čast obljetnice smrti prosvjetitelja i preporoditelja biskupa Ivana Antunovića. Bio je referent za hrvatska omladinska katolička društva i duhovnik križarskog bratstva za srednjoškolce u Subotici. Ivan Kujundžić je bio jedan od glavnih organizatora izložbe „Smotra bunjevačke prošlosti", priređene u Subotičkoj matici od 29. IX. do 2. XI. 1935. godine. Sudjelovao je kao tajnik u organizaciji najveće nacionalne manifestacije, proslave 250. godišnjice seobe jedne veće skupine Bunjevaca u Bačku, održane od 14. do 16. kolovoza 1936. godine.
Uređivao je Subotičke novine od 1935. do početka rata 1941., kada su novine prestale izlaziti. Kao izdavač i odgovorni urednik naznačen je Blaško Rajić, ali urednik je bio Ivan Kujundžić. Objavio je brojne članke o pojedinim aktualnim temama. Bio je članom Hrvatske kulturne zajednice, osnovane 1936., s ciljem ujedinjavanja i usmjeravanja rada svih hrvatskih društava u Bačkoj.
Prevodio je s francuskog jezika, a knjige su često bile umnožene šapirografom.
I. Kujundžić je pisao pripovijetke, većinu svojih pripovijesti je objavio u časopisu Obitelj (Zagreb, 1942. i 1943.), a neke u zbirci Deran s očima (1969.), čije objavljivanje nije doživio.
Iznimno je važan njegov bibliografski rad, napose knjige Prilog kulturnoj povijesti bunjevačko-šokačkih Hrvata (Subotička matica, 1946.) te Bunjevačko-šokačka bibliografija (Zagreb, 1969.). Istražujući dugi niz godina povijest i književne prinose, Kujundžić je skupio veoma bogat fond knjiga, časopisa i novina i osnovao 1946. godine Bunjevačko-šokačku knjižnicu Ivana Kujundžića svećenika. Na žalost, veći dio je konfisciran za vrijeme montiranog sudskog procesa 1948. Po povratku iz zatvora, obnavlja svoju knjižnicu.
Za istraživače je osobito važna knjiga I. Kujundžića Izvori za povijest bunjevačko-šokačkih Hrvata (Matica hrvatska, Zagreb, 1968.). Djelo je nepotpuno, ali daje obilje izvora za proučavanje kulturne i političke povijesti bačkih Hrvata. Njegov bibliografski rad nezaobilazan je za sve istraživače kulturne povijesti bačkih Hrvata.
(Bela Gabrić i Katarina Čeliković)
Izvor: Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
