Pogovor i izbor pjesama sačinila je Klara Dulić Ševčić, knjigu je uredila Katarina Čeliković, a korekturu je uradio Mirko Kopunović, Tehničku pripremu za tisak je uradio mr. sc. Ervin Čeliković. Na koricama je fotografija Nade Sudarević s centralnim motivom Dužionice u Somboru – vijencem od žita, koji ujedno sugerira mjesto ovogodišnjeg susreta pjesnika u ovom lijepom bačkom gradu.

Iz Predgovora:
Katkad nam se čini kako neke riječi polako gube značenja, tj. gube na značaju ili pred našim očima nestaju iz uporabe poput istrošenih stvari koje ostavljamo negdje ako možda zatrebaju, a onda ih na koncu iznosimo iz kuće i bacamo. To je svakako prirodan proces kada su u pitanju riječi: neke stvari izlaze iz uporabe, pa nam više nisu potrebne ni riječi koje ih označavaju. Među pjesnicima Lire naive postoje mnogi koji vole baš te riječi koje su dotrajale i negdje skupljaju prašinu. Pjesnik ju pronađe u kakvome prašnjavome kutku sjećanja, uzme ju u svoju ruku, pazeći da je ne ošteti, ne ozlijedi, da je ne očisti od uspomena koje nosi. Potom pjesnik baš toj riječi odluči dati novi život u svojim stihovima.
Pjesnici Lire naive, poput svih drugih pjesnika na svijetu, a ipak sasvim drugačije, nose sobom svoje male svjetove i katkada poput putnika negdje zastanu, predahnu i nanesu malo boje na platno kako bi zabilježili trenutak.

Riječ je o ljudima koji svoje nade polažu u stih, tješe sebe i druge pjesmom, stihom pružaju ruku drugome, pokušavaju sebi i drugome sagraditi prijelaz preko prepreke na putu. Njihove teme su životne, svakodnevne i egzistencijalne. Svojim pjesmama obraćaju se katkada prijatelju ili znancu, Bogu, Djevici Mariji, upiru pogled u nebo. Ovim pjesmama vole svoju zemlju, rodno mjesto, prirodu koja ih okružuje, svoju obitelj, prisjećaju se prošlosti, odajući počast i ostavljajući stihovima uspomenu nekih prošlih vremena. Često pjesnici zaneseni promatraju svijet u kojem žive i dive se njemu i zahvaljuju onome tko ga je stvorio. Oni ne preziru jednostavnost, uviđajući sasvim sigurno da je jednostavnost na putu ka istini i istinskom življenju otvorenih očiju.
Tradicija je tema koja iz godine u godinu plijeni pozornost pjesnika Lire naive i oni joj se predaju te i nju s posebnom ljubavlju tkaju u svojim pjesmama, kroz običaje. Najljepši izraz njihove posvećenosti očuvanju tradicije i u stihovima je u njihovoj dragoj i živoj ikavici.

Pjesnik Lire naive nastoji dati najbolje od sebe za pjesmu i u tome je dragocjenost ove zbirke stihova. Ona sadrži djeliće iskrene želje za iskazivanjem tog najljepšeg i najvrjednijeg u sebi. Nastoje pjesnici Lire spjevati svoju muku i radost, zagledati se u sebe i pronaći ondje čestice osjećanja i sjećanja te ih pozlatiti i pretočiti u stih. Pjesnička sreća i tuga, mukotrpan rad i osvježavajući odmor jest opipavanje bila riječi. /Klara Dulić Ševčić/