Zbirka se sastoji od deset ciklusa i epiloške prozaide posvećenih osobama iz stvarnosnog i stvaralačkog pjesnikovog okruženja, dok je peti ciklus posvećen kolektivu – slamarkama. Kako navodi Mlinko, najveći dio zbirke čini devet obimnijih pjesama (poema), od kojih se mnoge protežu kroz cijele cikluse, a odlikuju ih naglašena liričnost s posrednim razvijanjem fabule asocijativnim putem, neposrednim lirskim iskazima te psihološki vješto iznijansirana napetost najčešće interpersonalnog sukoba.

Dulić Ševčić navodi kako Kopunović, ispisujući pjesničke oporuke svojih prijatelja, osobito pjesnika, „ostavlja u stihovima spomenik najlipšim ričima ikavice“. „Osjećat će čitatelj na samome početku kako i iz stihova napisanih hrvatskim standardom izbija ritam i zvuk ikavice, ko šikšo ili šinšok. Dijalozi koje pjesnik vodi sa svojim prijateljima pjesnicima, svojim prethodnicima i znancima po stihu, pokazuju bogatstvo pjesničkoga univerzuma iz kojega izrasta ovaj stihovani svijet“, bilježi Dulić Ševčić. Dulić Ševčić smatra kako se kreativni potencijal ovih stihova najbolje pokazuje u grananju i variranju motiva „kadgodašnjeg“ u sadašnjosti i budućnosti. „Opori i otrježnjujući, ovi stihovi podsjećaju na sve što je boljelo i boli, ali i daju nadu da iz bolova zajedničkih i osobnih, pretrpljenih i izdržanih niče nova snaga, životvorna snaga opstanka i ostanka.“

Mlinko navodi kako se u knjizi prepliću hrvatski standardni književni jezik i bunjevački govor, a da se smatra dijalektalnom budući da je veći dio stihova pisan bunjevačkom ikavicom. „Nakon poetskih knjiga Natpivavanja Ivana Pančića, Rič fali Vojislava Sekelja, Avaške godine Milovana Mikovića, Pisme za nuz sviću Milivoja Prćića, Bunjevački blues i (Po)Čuj haiku s piska Tomislava Žigmanova ovome nizu dodajemo zbirku Dok je svita Mirka Kopunovića kao nov, zaokružen i vrijedan doprinos dijalektalnom hrvatskom pjesništvu na bunjevačkoj ikavici. Lirske pjesme i poeme spadaju među omiljene kod dijalektalnih bunjevačkih pjesnika. Novina ne leži u predmetu i formi pjevanja, nego u stilu pjesnika koji opravdava svrstavanje u artističke poetske redove donoseći važan element dramske napetosti kojim održava zategnutim tanke narativne niti. Vodeći se dominantnom komponentom zbirke na tematskom i karakternom planu a to je dijalog, povući nam je ovlašnu paralelu sa spomenutim djelima“, piše Mlinko. Po njezinim riječima, ako bismo sučelili lirizam i narativnost Kopunovićeve zbirke, osobiti lirizam bi odnio prevagu dok se najveća vrijednost i novina kriju upravo u načinu formiranja većih poetskih struktura.

Knjiga Dok je svita obogaćena je ilustracijama akademskog slikara Ivana Balaževića. Uredila ju je Katarina Čeliković, a lektor je Zlatko Romić.
Mirko Kopunović (Subotica, 1952.), prije ove, objavio je pet knjiga pjesama i dvije knjige pripovjedaka. Pripovijetke i pjesme su mu uvrštene u nekoliko antologija i izbora, a objavljivao je i u časopisima. Dobitnik je nagrade za životno djelo na području književnosti u okviru Dana hrvatske knjige i riječi – dana Balinta Vujkova.
Izvor: Hrvatska riječ (D. B. P.)