Pogovor i izbor pjesama sačinila je Klara Dulić Ševčić, knjigu je uredila i sačinila lekturu Katarina Čeliković, a korekturu je uradio Mirko Kopunović, Tehničku pripremu za tisak je uradio mr. sc. Ervin Čeliković. Na koricama je fotografija Darka Vukovića.

Iz Predgovora:
Pjesničko iskustvo ne mjeri dane po običnome računanju vremena. Ono ima vlastitu računicu: koliko je stalo u te dane, što ih je dotaknulo i ostavilo traga koji će se pretvoriti u stih. Među pjesnicima „Lire naive“ dugi niz godina pojavljuju se upravo takvi ljudi – jednostavni, iskreni, vjerni sebi i svojim pjesmama. Čitajući i prateći njihove pjesme iz godine u godinu uočavamo nakupljeno iskustvo, ono životno i pjesničko, kao i bespoštedne tragove vremena. Nova knjiga pjesama „Lire naive“ – Pjesme putujućih svojim naslovom odaje počast i neizbrisivo stavlja u sjećanje imena onih koji su živjeli svoje pjesme ovdje među nama, a u godini iza nas preselili su se k Ocu. Živeći svoje živote, svjesni prolaznosti, učinili su mnogo dobroga i ostavili zapis o sebi u svojim stihovima.

Pjesme putujućih su pjesme svih nas koji ovuda prolazimo i nadamo se da svojim hodanjem ovdje ostavljamo trag koji se može slijediti. Ova slika putovanja podsjetnik je i na prošla vremena kojih se pjesnici „Lire naive“ tako rado sjećaju. /…/
U mnogim pjesmama ima iskrenih suza, vapaja, ali i zahvalnosti za sve darovano. Iz stihova izranja sve doživljeno, onakvo kakvo jest; radosno, tužno, ranjivo ili ushićeno, izraženo upravo onim riječima koje su se rodile u srcu – bunjevačkom, šokačkom, pa i dalmatinskom ikavicom. U jeziku i ritmu ovih pjesama čuje se govor naših baka i umilnih njihovih riječi.
Svijet predaka i svijet potomaka stapaju se u jednoj točki u sadašnjosti. Svoje mjesto u suvremenome svijetu lirski subjekt nastoji izmjeriti prema onima koji su bili prije njega i onima koji idu za njim. Ovo zrcaljenje često se ogleda i u leksiku koji se mijenja iz generacije u generaciju, pa dolazi i do nerazumijevanja između starijih i mlađih. Pjesnici „Lire naive“ svojim su mrežama uhvatili u stih sve ono što čini život od rođenja do smrti.
Pjesma je trag i svjedočanstvo. Ako ju tako razumijemo, cijenit ćemo njenu vrijednost kao zapis o čovjeku kakav jest i kakav je bio. Pjesma i umjetnost imaju snagu svjedočiti, znaju to pjesnici „Lire naive“. /Klara Dulić Ševčić/